Zapadnu granicu povijesne jezgre Madrida čini slijed spomenika i trgova: Kraljevska palača (Madrid 1561. godine postaje kraljevska rezidencija) torinskog arhitekta Giovannija Battiste Saccetija, izgrađena između 1737. i 1760., s unutarnjim trgom Plaza Armeria i katedrala Almudena građena čak stotinjak godina, od 1883. do 1993. Položaj tih spomenika je markantan jer se nalaze na rubu visoravni odakle se teren strmo spušta prema kraljevskim vrtovima Campo del Moro i rijeci Manzanares. Obronak je, međutim, postao umjetni krajolik odnosno podnožje monumentalnog slijeda spomenika koji čine dijelovi kraljevske palače i esplanada, dok su ispod zapadne fronte Plaza de la Almudena izgrađeni potporni zidovi (1889. - 1905.). Izgraditi Muzej kraljevskih kolekcija kao novi, sastavni dio monumentalnog podnožja zaista je zadatak koji traži najveći angažman arhitekata, koncepte koji se s više strana mogu približiti problematici, koji neće praviti razliku između fizičke pojavnosti i apstraktne ideje kako bi se mjestu dodao novi povijesni sloj koji će biti otisak našeg vremena.

Sve su to principi ugrađeni u razmišljanja i rad madridskih arhitekata Luisa Mansille i Emilia Tuñóna, pobjednika međunarodnog natječaja za Muzej kraljevskih zbirki 2002. godine.